Predstavljena knjiga fotografija "Bosna 1992-1995" - Dnevni avaz

RATNI REPORTER REMY OURDAN KAZAO JE DA SE OVA KNJIGA SASTOJI OD NAJBOLJIH RATNIH FOTOGRAFIJA BIH

Predstavljena knjiga fotografija "Bosna 1992-1995"

Knjiga fotografija "Bosna 1992-1995 - Ratni izvještači i potraga za identitetom!" predstavljena je večeras u Sarajevu, u okviru Dana ljudskih prava Sarajevo Film Festivala (SFF), posvećenog Danu sjećanja na žrtve srebreničkog genocida.

Ratni reporter Remy Ourdan kazao je da se ova knjiga sastoji od najboljih ratnih fotografija BiH i predstavlja svjedočenje foto-reportera koji su tokom rata boravili u BiH.
"Primjetio sam da mnoge moje kolege u Londonu, Parizu, Njujorku, Kabulu... sve vrijeme govore o Sarajevu. Prošlog septembra sa grupom fotografa odlučili smo da se vratimo i da radimo na knjizi. Od 6. aprila skoro svaki dan primam pisma i e-mailove od građana Sarajeva, a u vezi sa knjigom", rekao je Ourdan.

"U trenutku u kojem je Jugoslavija ispuštala svoje posljednje smrtne krike, zarobljena između zala nacionalizma i kriminalne ambicije, postojala je jedna mala zemlja, skoro nepoznata vanjskom svijetu, imena Bosna i Hercegovina. Njen glavni grad, Sarajevo, predstavljao je sažet prikaz 'jugoslavenskog duha' i živio je svoje Zlatno doba u ’80-tim. Ljudi su tamo željeli živjeti kao što su uvijek i živjeli: zajedno, bez briga ko je Musliman ko Srbin, a ko Hrvat. Sarajevo je bilo utjelovljenje kulture tolerancije, i nonšalantnosti", napisao je ovaj ratni reporter u uvodu knjige.

"Drugdje se mahalo nacionalističkim zastavama i pjevale su se nacionalističke pjesme. U Sarajevu su ljudi demonstrirali sa slikama Tita. I upravo je pucnjava na takav jedan skup, od strane snajperista Radovana Karadžića, i pokrenula rat. Artiljerci Ratka Mladića ubrzo su se pridružili. Obojica su djelovala po naređenjima Slobodana Miloševića. Za Sarajlije, ovo je bio šok koji se ne može opisati. Takvo iznenađenje, zapravo, da je između početka rata, 6. aprila, i opkoljenja grada 2. maja 1992. većina odlučila ostati iako su prve bitke počele, a grad bio i dalje otvoren. Malo je Sarajlija shvatilo rat ozbiljno. Onda je počela opsada", navodi se u knjizi. Ourdan je dodao da su zajedno sa opsadom i granatiranjem, stigli i strani reporteri.

"Uglavnom, reporteri su nestabilne, užurbane individue. Oni dođu, i oni odu. Oni su često izvrsni profesionalci, posvećeni govoru istine. Ali se rijetko zadržavaju, uvijek žureći na drugi kraj svijeta. To je jednostavno tako kako jeste. U Sarajevu, stvari su bile drugačije. Rat je došao kao iznenađenje i dopisnicima, i za neke, ostati u Sarajevu bilo je očigledno. Uzdrmani onim što su vidjeli, brojni reporteri ostali su živjeti u Sarajevu, ili su se često vraćali. Skovali su oni veze sa gradom i Sarajlijama. Nerijetko, oni koji su bili ranjeni, vraćali su se čim bi ih pustili iz bolnice, samo da mogu nastaviti pričati priču. Oni, također, su postali Sarajlije", napisao je Ourdan.

Sarajlije i strani novinari ponovo su se sastali 20 godina nakon njihovog prinudnog susreta. Kada se ideja o ponovnoj posjeti Sarajevu, na godišnjicu početka rata, pojavila prošle godine u zajednici ratnih reportera, dočekana je sa entuzijazmom. Od 1995, svako je čuvao Sarajevo duboko u svom srcu. Iako su se neki vraćali nekoliko puta i u mirnodopska vremena, drugi više nikad nisu vidjeli grad. Za sve njih, rat je bio nešto važno, skoro životno: ideja slobode, otpora, života koji se dijelio, dostojanstva.

http://www.avaz.ba/vijesti/sarajevo/105488-rat-kroz-slike-predstavljena-...